Njemačko, zašto izdaješ Sina Božjega?

Odgovor brata laika na glasovanje Aaron Joseph Paul Hackett | Prekoravanje | 14.09.2022

“Ustani, idemo; vidi, moj izdajica je pri ruci.”

Braćo i sestre Njemačke, o kako Gospodin Bog plače za vama! Matej 26:41 “Dakle, ne biste li mogli bdjeti sa mnom jedan sat? Bdijte i molite da ne padnete u napast; duh je voljan, ali je tijelo slabo.” Zašto dopuštate sotoni u svoja srca? Zašto vjerujete u Oca Laži? Sotona je prevario naše prve roditelje[ 1], zatim je potaknuo bijes u Kajinu da ubije njegovog brata Abela [2], sada uz glas Njemačke katoličke hijerarhije, Sotona je stekao vlast nad zemljom Njemačkom!

Ne znam što je utjecalo na velikog njemačkog pastira (kardinala), Vaša Eminencijo, to nije zakon Svemogućeg Boga! Vi, kao i svaki čovjek koji služi Bogu našem Stvoritelju, znate koliko je duša Sotona osvojio od zagrizanja zabranjenog voća do sada! Njegovi pali serafini koji izvršavaju Sotonine naredbe trebaju samo uporište i tada djelo uništenja može započeti.

Ulomak iz St. Roberta Bellarmina SJ, De Romano Pontifice , lib. II, kap. 30

“Protiv ovoga: kao prvo, kad bi heretik ostao, “in actu ” [zapravo], ujedinjen s Crkvom na temelju karaktera, on nikada ne bi mogao biti odsječen ili odvojen od nje “in actu ”, jer lik je neizbrisiv. Ali nitko ne poriče da neki ljudi mogu biti odvojeni “in actu ” od Crkve. Dakle, lik ne čini heretika “in actu ” u Crkvi, nego je samo znak da je bio u Crkvi i da joj se mora vratiti. Analogno tome, kada ovca luta izgubljena u planinama, oznaka utisnuta na njoj ne znači da je u toru, već ukazuje iz kojeg je tora pobjegla i u koji je toar treba vratiti. Ova istina ima potvrdu u svetom Tomi koji kaže ( Summ . Theol. III, q. 8, a. 3) da oni koji nemaju vjere nisu sjedinjeni “in actu ” s Kristom, nego samo potencijalno – i sv. Toma ovdje govori o unutarnjem jedinstvu, a ne o onom izvanjskom koje nastaje ispovijedanjem vjere i vidljivim znakovima. Dakle, kako je karakter nešto unutarnje, a ne izvanjsko, prema svetom Tomi sam karakter ne sjedinjuje čovjeka, “in actu “, s Kristom.

Vaša Ekselencijo, kako možete dopustiti ovom glasačkom tijelu vaše braće biskupa da glasa o promjeni zakona Svemogućeg Boga? Učenje Svemogućeg Boga bilo je dosljedno od vremena kada je naš Bog dao zakone Mojsiju [ 3] do Isusa Krista, osnažujući učenje zapovijedi [4] . Gospodine, dopustite mi da vam osvježim sjećanje iz Katekizma Katoličke Crkve – KKC 1955. „”Božanski i prirodni” zakon6 pokazuje čovjeku put koji treba slijediti kako bi prakticirao dobro i postigao svoj cilj. Prirodni zakon navodi prve i bitne zapovijedi koje upravljaju moralnim životom. Ovisi o želji za Bogom i podložnosti njemu, koji je izvor i sudac svega što je dobro, i osjećaju da je drugi sebi jednak. Njegove glavne zapovijedi izražene su u Dekalogu. Ovaj se zakon naziva “prirodnim”, ne u odnosu na prirodu nerazumnih bića, već zato što razum koji ga naređuje ispravno pripada ljudskoj prirodi:

Gdje su onda zapisana ta pravila, ako ne u knjizi one svjetlosti koju nazivamo istinom? U njemu je zapisan svaki pravedan zakon; iz njega, zakon ulazi u srce čovjeka koji čini pravdu, ne da se useljava u njega, nego da stavlja svoj otisak na njega, poput pečata na prstenu koji prelazi na vosak, ne napuštajući prsten. Prirodni zakon nije ništa drugo nego svjetlo razumijevanja koje je u nas stavio Bog; kroz njega znamo što moramo činiti, a što izbjegavati. Bog je dao ovo svjetlo ili zakon prilikom stvaranja. [5]

Kao što nas uči naš Otac, sveti Pavao od Križa “ „O moj Bože! nauči me kako da se izrazim. Želio bih da sav gorim ljubavlju! Više od toga: želio bih da mogu pjevati hvalospjeve u vatri. ljubavi i veličajte čudesna milosrđa koja nam je nestvorena Ljubav podarila! Nije li doista dužnost zahvaljivati Bogu za Njegove darove? Da, sigurno, ali ne znam kako. Želim to učiniti, a ne znam kako . Malo je klonuti željom da sve više i više volimo ovog velikog Boga. Malo je potrošiti sebe za Njega. Što da radimo? Ah! živjet ćemo za tog božanskog Ljubavnika u neprestanoj agoniji ljubavi. Ali da li misliš da sam dovoljno rekao? Ne; rekao bih više kad bih znao kako.
Znaš li što me donekle tješi? Znati da je naš veliki Bog beskrajno dobro i da ga nitko nije sposoban voljeti i slaviti toliko koliko On zaslužuje.”

Sve primamo raširenih ruku, ali ne možemo mijenjati pravila crkve. Čak i ako cijeli svijet kaže da je Mjesec stvarno Sunce i da je Sunce stvarno Mjesec, ne možemo dopustiti da prirodni zakon bude kontradiktoran. Učenja Rimokatoličke crkve predana su nam od Isusa Krista, našega Gospodina, do prvog pape, svetog Petra , i ojačana su stoljećima istine. Od Tridentskog sabora do Drugog vatikanskog koncila, moramo se pokoravati Svetoj doktrini koja je predana kroz Sveto pismo i tradiciju! Od anđeoskog doktora. Sveti Toma Akvinski OP navodi u svom pisanju u Sunna Theologica “Ova doktrina je mudrost iznad svake ljudske mudrosti; ne samo u jednom redoslijedu, nego apsolutno. Jer budući da je dio mudraca da uredi i prosuđuje, i budući da manje stvari treba prosuđivati u svjetlu nekog višeg načela, kaže se da je mudar u bilo kojem poretku onaj koji smatra najvišim načelom u tom poretku: tako u redoslijedu gradnje, onaj koji planira oblik kuće naziva se mudrim i arhitektom, za razliku od inferiornih radnika koji obrezuju drvo i pripremaju kamenje: “Kao mudar arhitekt, postavio sam temelj” ( 1. Korinćanima 3,10). Opet, u poretku cjelokupnog ljudskog života, razborit se čovjek naziva mudrim, budući da usmjerava svoja djela do prikladnog cilja: “Mudrost je čovjeku razboritost” (Izreke 10,23). Stoga se najviše od svih naziva mudrim onaj koji smatra apsolutno najvišim uzrokom čitavog svemira, naime Boga. Stoga se kaže da je mudrost znanje o božanskim stvarima, kako kaže Augustin (De Trin . xii, 14). Ali sveta doktrina u suštini tretira Boga promatranog kao najviši uzrok – ne samo utoliko što se može spoznati kroz stvorenja baš kao što su ga poznavali filozofi – “Ono što se zna o Bogu, očito je u njima” (Rimljanima 1:19) – nego također onoliko koliko je On samome sebi poznat i drugima objavljen. Stoga se sveta doktrina posebno naziva mudrošću.”

Vaša eminencijo, kao ponizni sluga Božji, preklinjem Vas da učinite pravu stvar i ispravite svoju braću biskupe u ovoj zabludi. Ne dopustite sotoni da uništi narod Njemačke niti da preda duše svih svećenstva! Neka vam Svjetlost Svemogućeg Boga podari snagu da učinite pravu stvar i vratite stado Glavi Pastiru, koji je Isus Nazarećanin, koji je umro na križu za sve naše grijehe! Hvala Vam, Vaša Eminencijo, što ste pročitali moje pismo.

Rob Gospoda Isusa Krista,

Aaron Joseph Paul Hackett

Pasionistički brat laik

---

[1] Postanak 3:1-7

[2] Postanak 4:8-12

[3] Izlazak 20:1-17

[4] Matej 22:35-40

[5] http://www.scborromeo.org/ccc/p3s1c3a1.htm