Bog je stvorio nešto iz ničega

Sa stranica sa stranica Katekizma Katoličke crkve CCC 27 „ Želja za Bogom zapisana je u ljudskom srcu, jer je čovjek stvoren od Boga i za Boga; a Bog nikada ne prestaje privlačiti čovjeka k sebi. Samo u Bogu pronaći će istinu i sreću koju nikada ne prestaje tražiti:

Čovjekovo dostojanstvo prije svega počiva na činjenici da je pozvan na zajedništvo s Bogom. Ovaj poziv za razgovor sa Bogom upućen je čovjeku čim nastane. Jer ako čovjek postoji to je zato što ga je Bog stvorio ljubavlju i ljubav ga nastavlja postojati. Ne može u potpunosti živjeti u skladu s istinom ako slobodno ne prizna tu ljubav i ne povjeri se svom stvaraocu . “[1]

Braćo i sestre, dajmo slavu Svemogućem Bogu, koji žele podijeliti takvu slatkoću sa svim kreacijama! Koliko smo divniji i privilegiraniji, uživati ​​u Mlijeku i medu koji nam daje. Prije nego što nas je stvorio, svijet je bio ogroman i prazan[2] . Naša ljubavi Boga, koji je sam osobno priznaju kao majstorski, stvorio sve u egzistiraju ence . Kako takvo biće može znati odakle započeti? Kako je znao koliko mliječnih načina zaraditi? Kako će on razdvojiti zemlju od voda? Pravljenje Sunca i Meseca? To se nije moglo dogoditi iz ničega. Jer kako ništa ne može stvoriti sam? Sveti Toma Akvinski bavio se ovim pitanjem iz svog pisanja Summa Theologiae Art.1, Obj 1 „ Čini se da stvoriti nije stvoriti ništa od ničega. Jer Augustin kaže: „Da se brinem za ono što uopšte nije postojalo; ali stvoriti znači napraviti nešto izvodeći nešto iz onoga što je već bilo. ” Bog je stvorio nešto veće nego što čak i moj um može sanjati, stvari koje Anđeli koje je stvorio mogu razumjeti takvu ljepotu. Čudo traženja tako prelepog sveta i slušanja tvorca svemira „I rekao je da je dobro“!

Važnost Boga koji kaže: „Bilo je dobro “ , jer Gospodar Univerzuma ne čini ništa što nije savršeno, ne čini ništa od „preostalih delova“. Vi, ja, riba koju ulovite s obale Javaskih mora oko Indonezije ili usjevi koje uzgajate izvan Velikog grada Rijada, od maslina koje žanjete izvan Jeruzalema, napravljeno je sve što je napravljeno i nastavlja da se stvara savršeno je u očima Božjim. Jer je i sam Bog odgovorio Jobu:

„Ko je to što zamračuje savete rečima bez znanja? Stisnite križeve poput muškarca, ispitivat ću vas, a vi ćete me proglasiti.

„Gde ste bili kad sam postavio zemlju? Recite mi ako imate razumevanja. Ko je odredio njena mjerenja – sigurno znate! Ili ko je ispružio crtu na njemu? Na šta su tonuli temelji, ili koji su postavili kamen temeljac, kada su jutarnje zvezde zajedno pevale i svi sinovi Božji vikali od radosti?

„Ili ko se u moru zatvori vratima kad puknu iz materice; kad sam oblačio oblačenje haljine i gusti mrak njegov obruč za namotavanje, propisao mu rubove i postavio rešetke i vrata i rekao: “Do sada ćete doći, a ne dalje i ovdje će ostati vaši ponosni valovi”?

[3]

Božja veličina je izvan čitavog bogatstva ovoga svijeta i veća od bilo kojeg ljudskog kralja koji je hodao zemljom. Jer njegova ljubav je vatra koja gasi srce smrtnih ljudi. Njegova želja da podijeli tu ljubav razlog je zašto je stvorio sve stvari. Sveti Toma Akvinski ponovo potvrđuje da „ moramo razmotriti ne samo emanaciju određenog bića od određenog sredstva, već i emanaciju čitavog bića od univerzalnog razloga, a to je Bog; a ovu emanaciju označujemo imenom kreacije. Ono što se događa određenom emanacijom , nije pretpostavljeno za tu emanaciju; kao kad se čovek generira, nije bio prije, nego je čovjek stvoren od “ne-čovjeka”, a bijelo od “ne-bijelog”. Dakle, ako se uzme u obzir emanacija cjelokupnog univerzalnog bića iz prvog principa, nemoguće je da bilo koje biće pretpostavlja prije ove emanacije. Jer ništa nije isto što i nema bića. Prema tome, kao što je generacija čovjeka iz “ne-bića” koje je “ne-čovjek”, tako je stvaranje, koje je emanacija cijelog bića, iz “ne-bića” koje je “ništa”.[4] Svako od nas, moja braća i sestre, čudesno su ga napravili. Zamislite da vas vaši zemaljska majka i otac drže i paze da se oko vas omota prelijepo ćebe. Kako njeguju vaš osmijeh i one velike, lijepe oči. Kako oni gledaju na vaše lice, oblik glave. Zagrljaj tog malenog tijela i u svojoj unutrašnjoj prirodi, osigurajte da budete zaštićeni i zaštićeni. E sad, zamislite Boga, kako niko nije vidio licem u lice, a ipak vas je pomišljao na umu. Znao je kakav tijelo da ti dam, znao je najbolji poklon e ugraditi u vaš um. Većina ovih karakteristika je prelijepa duša koju je stvorio. Ta je duša dragocjena od bilo kojeg kamena koji je napravio. To je suština koja oživljava vaše fizičko tijelo. To vam daje vašu ličnost, vaš smijeh i vaš lik kao ljudskog bića.  „Tada je Gospod Bog stvorio čoveka od prašine sa zemlje i udahnuo u nosnice dah života; i čovjek je postao živo biće. A Gospod Bog zasadio je vrt u Edenu, na istoku; i tu je stavio čovjeka koga je stvorio. “ [5] Isti duh koji je lebdio nad vodom u praznini i tami, isti je Duh Živog Boga koji nas je stvorio na svoju sliku i u ispunjenju radosti u njemu. Razmislite o tome lično sekunde. Bog nam nije trebao. Nije trebao nikoga stvarati da uživa u svojoj kreaciji. Mogao je i bez nas i bio je u miru s njegovim remek-djelom. Ali želio je da neko podijeli njegovu radost. Radost kad se napustiš, kad imaš prvo potomstvo, kad prvi put kažeš da te volim, kad se prvi put udaješ, ali ova je Radost vječno visoka, čista je i vrlo slatka. Ali ovo “med” je okusio samo kad smo došli do neba i da su u njegovoj Mighty Prisutnost u blaženi Vision . Ne gubimo svoje vrijeme, talenat i blago. Ne zloupotrebljavajmo životinje i biljke koje su pod našom brigom. Neka nas ne t štete ili ozlijediti jedna drugu, jer smo svi djeca Boga živoga. Radujmo se i budimo zahvalni za dar koji nam je Bog dao.

Razmislite o ovom citatu predivnog čovjeka kojeg je dirnulo Milosti Božje,

„Bog nas je stvorio da bismo ga mogli poznavati, voljeti i služiti mu u ovom životu i biti zauvijek sretni s njim. Božja svrha stvaranja nas je izvlačiti iz nas odgovor ljubavi i služenja ovdje na zemlji, kako bismo postigli svoj cilj vječne sreće s njim na nebu.
Sve stvari na ovom svijetu su Božiji darovi, stvoreni za nas, da budu sredstvo pomoću kojeg ga možemo bolje upoznati, sigurnije ga voljeti i vjernije mu služiti.
Kao rezultat, trebali bismo cijeniti i koristiti ove Božje darove u onoj mjeri u kojoj nam pomažu u cilju ljubavi prema služenju i sjedinjenju s Bogom. Ali ako god bilo koje stvorene stvari ometaju naš napredak ka našem cilju, trebalo bi ih pustiti. “
– Sveti Ignacije Lojole

Hvala vam i neka vas blagoslovi Bog dajući vam mir!

Aaron Joseph Hackett